Inzulin, općepoznat kao „dijabetesna injekcija“, postoji u tijelu svakog čovjeka. Dijabetičari nemaju dovoljno inzulina i trebaju dodatni inzulin, pa moraju primati injekcije. Iako je to vrsta lijeka, ako se pravilno ubrizgava i u pravoj količini, može se reći da „dijabetesna injekcija“ nema nuspojava.
Dijabetičari tipa 1 potpuno nemaju inzulin, pa im je potrebno svakodnevno ubrizgavati „injekcije za dijabetes“ doživotno, baš kao što jedu i dišu, što su nužni koraci za preživljavanje.
Pacijenti s dijabetesom tipa 2 obično započinju s oralnim lijekovima, ali gotovo 50% pacijenata s dijabetesom duljim od deset godina razvit će „zatajenje oralnih antidijabetičkih lijekova“. Ti pacijenti uzimali su najveću dozu oralnih antidijabetičkih lijekova, ali kontrola šećera u krvi im još uvijek nije idealna. Na primjer, pokazatelj kontrole dijabetesa - glikozilirani hemoglobin (HbA1c) prelazi 8,5% dulje od pola godine (normalne osobe trebale bi imati 4-6,5%). Jedna od glavnih funkcija oralnih lijekova je poticanje gušterače na lučenje inzulina. „Zatajenje oralnih lijekova“ ukazuje na to da se sposobnost pacijentove gušterače da luče inzulin približila nuli. Ubrizgavanje vanjskog inzulina u tijelo jedini je učinkovit način održavanja normalne razine šećera u krvi. Osim toga, trudnice s dijabetesom, neke hitne situacije poput operacije, infekcije itd. i dijabetičari tipa 2 trebaju privremeno ubrizgavati inzulin kako bi održali optimalnu kontrolu šećera u krvi.
U prošlosti se inzulin dobivao iz svinja ili krava, što je lako moglo izazvati alergijske reakcije kod ljudi. Današnji inzulin je umjetno sintetiziran i općenito je siguran i pouzdan. Vrh igle za injekciju inzulina je vrlo tanak, baš kao igla koja se koristi u akupunkturi tradicionalne kineske medicine. Nećete puno osjetiti kada se ubode u kožu. Sada postoji i „olovka s iglom“ veličine kemijske olovke i jednostavna je za nošenje, što broj i vrijeme injekcija čini fleksibilnijim.
Vrijeme objave: 12. ožujka 2025.